I tako nas je kolona dovela do Marjana oko 10h ujutro. Iskrcali smo biljku kod svojeg boksa (svaka ekipa je imala vlastiti ograđeni prostor), te ju sastavili u nekih pola sata i sad je pred nama bilo jedino čekanje, na ugodnih 40 stupnjeva Celzijusa u hladu, do 14h, do starta spusta. U boksevima je bilo vrlo živo, ekipe su žurno sastavljali svoja vozila, bilo je čak i farbanja. Bilo je ekipa koji su konzumirali velike količine alkohola od ranog jutra, pa su bili vrlo veseli:) Nakon razgledavanja staze koja je bila gotovno ravna (organizatori kažu da je 8 stupnjeva spust) vidjelo se razočaranje u vozačevim, Lukinim, očima jer je glad za brzinom bila prevelika 8-) Jedino je početna rampa ulijevala neku nadu... Nakon što su žiri i posjetitelji razgledali vozila spust je mogao početi. Negdje oko 11h je stigao i preostali član ekipe Biljki Mesožderki Arijan, koji iz poslovnih razloga nije mogao krenuti u petak. Stigao je kasnije nego šta je planirao, radi gužve na cesti, sporog auta, a i djelomično radi ne čitanja znakova:) Mi smo također razgledali sva vozila, sve sudionike i stvarno se začudili na uloženom trudu, domišljatosti pa čak i ljudskoj gluposti:) Sudeći prema spustu ekipa prije nas, staza je bil vrlo spora, tek je nekoliko ekipa došla do cilja bez guranja. Oko 17h bili smo na rampi, pred nama je bila staza, kamermani, gledatelji i voditelj Čubi. Nakon izvođenja performasa, za kojeg smo se dogovorili 20min prije nego što smo bili na redu, bio je red na Biljci Mesožderki da se spusti. Krenuli smo vrlo dobro i brzo, no staza je učinila svoje, stali bi na trećini staze da se odjednom nije stvorio iza biljke Arijan koji je biljku unatoč grču u nozi dogurao sve do cilja. Postigli smo vrijeme od 1:39 što i nije bilo loše. Žiri je prepoznao stvarno kreativno i domišljato vozilo, i istu takvu ekipu, te nas počastio samim 5-icama:)