Kucnuo je najzad i taj čas, ali ne da dođe Deda Mraz, nego da krenemo ka splitu... Nakon rastavljanja biljke i ugravanja dotične u kombi (hvala gospodinu Vladimiru na kombiju) krenuli smo za Split. Dobro da smo krenuli oko 14h jer nam je bilo fino toplo:) Fino smo se mi tako znojili do Zadra, gjde smo oblijepili kombi naljepnicama, što od udruge, a što od sponzora. Do Splita smo laganim tempom vozili uz obalu i divili se predivnoj Hrvatskoj obali. U Splitu smo oko 24h pokupili navijačice, iliti groupies:) Nakon kraće šetnje po Bačvicama krenuli smo na zbirno mjesto, na parkiralištu kod Poljuda. Tu je već bilo nekoliko ekipa, pristiglih iz svih krajeva lijepe naše, već spremno za spavanje. Razgledali smo tuđa vozila i vidjeli da nismo mi jedini bili kreativni (pozdrav ćelavim pijetlićima). Postavili smo si kamp, i to uz rub parkiraišta, i to na mravinjaku molim lijepo:) Ujutro nas je probudio neki hip-hop koji je umjesto očekivanog rock'n'rolla treštio iz zvučnika službenog red bull land rovera.Da primirimo nervozu, što zbog utrke, što zbog neprimjerenog načina buđenja, krenuli smo na famoznu splitsku rivu na kavu. Bilo je nešto u zraku što je nagovještavalo da je Split spreman za turiste, nismo sigurni dal je to bila kanalizacija ili nešto drugo, isprika svim Splićanima, no smrdilo je sve u 16. Za to vrijeme na poljudu je registracija već bila u tijeku i gotovo sve ekipe su bile prisutne. Nakon naše registracije, gdje je vozač morao potpisati da vozi na vlastitu odgovornost:) primili smo naše akreditacije i jutranju dozu red bullova za razbuđivanje. Sa poljuda se kretalo u organiziranim kolonama prema Marjanu, no neki umalo da su ostali na poljudu radi kvarova na vozilima (nekim se probušila guma, nekim otpao kotač).