Nakon mukotrpne izrade vozila konačno je osvanuo i taj dan, dan testiranja vozila. Za vozača vozila je odabran Luka, zbog toga što se on ne rola, barem je tako on mislio:) Prekrasan sunčan dan ko stvoren za Brumova istraživanja, ubrzo se pretvorio u obično kišno poslijepodne. Kiša lagano sipi, a vozilo na svojoj prvoj nizbrdici. Vozilo kreće, čak se i kiša smilovala. Prva vožnja bila je spora, ali se odmah uvidjelo da je vozilo vrlo stabilo, da se čak neda prevrnuti, mada je vozač bio vrlo skeptičan po tom pitanju:) Čak može i napraviti lijepi U-turn. Kočnice se dosta troše, ali zauzvrat koče vozilo... Nisu ko keramički diskovi ali će obavit svoju zadaću. Traže se sve strmije i strmije ceste, oštriji zavoji. Na najstrmijem djelu staze vozilo je postiglo brzinu od čak 45km/h!!! Prilično brzo... Pred kraj testiranja skoro smo naletjeli na problem, tj. problem je skoro naletio na nas. Cesta na kojoj smo testirali nije bila zatvoren za promet pa je zamalo došlo do sudara naše biljke i tuđeg auta... Bilo je jako blizu!!! 10cm! No vozač je bio vrlo smiren, i profesionalno je odradio posao unatoč zanošenju stražnjeg dijela "bolida" 8-) Zaključak testa je da je vozilo i više nego dobro i da na Marjanu idemo do cilja bez korištenja kočnice:)